Opatička 29, 10000 Zagreb

tel. (385) 1 4851 374,  (385) 1 4851 375, fax (385) 1 4851 374 

e-mail: daz@daz.hr

 

Od računovodstvene dokumentacije u svakom slučaju treba sačuvati dnevnik i glavnu knjigu, zatim platne iskaze, knjige kupovine i prodaje, knjige faktura, knjige radnika, a kod bankovnih arhiva također i knjigu tezica (trata) i remiza. (Priručnik iz arhivistike, Zagreb 1977., str 146.)

 

 

 

Home

Djelatnost Arhiva

Lokacija Arhiva

Historijat Arhiva

Organizacija Arhiva

Fundus

Prinove

Čitaonica 

Knjižnica

Izdanja

Galerija

Arhivsko zakonodavstvo

Pretraživač fundusa

Izbor iz fundusa

 

 

Izbor iz fundusa Državnog arhiva u Zagrebu 

 

Siniša LAJNERT:   BANKE I ŠTEDIONICE ČIJE SE ARHIVSKO GRADIVO NALAZI U DRŽAVNOM ARHIVU U ZAGREBU

 

Prva hrvatska štedionica Zagreb


Klasa: G.1.2.2.

Broj fonda: 247

Raspon godina gradiva: 1846. - 1947.

Količina: 1187  knjiga, 6  kutija

Napomena: Dio arhivskog gradiva Prve hrvatske štedionice nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu pod oznakom HR-HDA-570  


Palaca Prve hrvatske stedionice u ZagrebuPrva hrvatska štedionica Zagreb (Praštediona)Perva horvatska štedionica (Erste kroatische Sparkassa- Elsö horvát takarék pénztar Zágráb); osnovana je 1846. kao “Perva horvatska štedionica.” [1] Primala je uloške na uložne knjižice i na tekući račun, eskomptirala je mjenice i devize, primala na inkaso tuzemne i inozemne mjenice, obavljala sve burzovne naloge savjesno i kulantno, izdavala čekove i kreditna pisma, te obavljala isplate na temelju akreditiva na sva tuzemna i inozemna mjesta, davala hipotekarne zajmove na kuće i na nekretnine, preuzimala je isplatne naloge za sve krajeve svijeta, te ih putem svojih bankovnih veza u inozemstvu, a napose u Americi, obavljala povoljno. 

Statut Štedionice potvrđen je 24. listopada 1846. Dionička glavnica od 40. 000 srebrnih forinti bila je uplaćena 1. prosinca 1846., a poslovanje je započelo 14. prosinca 1846. Na 18. glavnoj skupštini od 20. veljače 1861. promijenjen je naziv “Perva horvatska štedionica” u Prva hrvatska štedionica

Početkom 1928. provedeno je preuzimanje Ujedinjene centralne banke u Sarajevu pa je Štedionica dobila svoje filijale u Sarajevu, Banja Luci, Bihaću, Brčkom, Derventi, Mostaru, Travniku, i Tuzli. Do 1941. bila je najveća privatna banka u Kraljevini Jugoslaviji. 

Temeljem Uredbe o nadzoru nad novčarskim poduzećima br. 950 od 22. svibnja 1945. [2] i Rješenja Ministarstva financija Federalne Hrvatske o nastavku rada novčarskih poduzeća br. 104-Prav. od 8. srpnja 1945. [3] Ministarstvo financija Federalne Hrvatske odobrilo je nastavak rada između ostaloga i  Prvoj hrvatskoj štedionici u Zagrebu, kao i svim njezinim podružnicama na području Federalne Hrvatske.[4] Kao dan nastavka rada utvrđen je 25. srpnja 1945.

Narodna banka FNRJ, Centrala za NRH Zagreb kao likvidator 17. studenoga 1949. objavljuje[5] da je likvidacija Štedionice završena pravomoćnim sudskim rješenjem, a po propisima Uredbe o likvidaciji odnosa nastalih konfiskacijom imovine privatnih kreditnih poduzeća.[6]  


[1] Hrvatski kompas, financijalni ljetopis za 1913./14. o poslovanju privrednih institucija: banaka, štedionica, zadruga, industrialnih, parobrodarskih i inih trgovačkih poduzeća u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Istri, Kranjskoj, Koruškoj, Štajerskoj, Bosni i Hercegovini, uz dodatak nekih novčanih zavoda u Ugarskoj, Srbiji i Crnoj Gori, uredili i izdali u vlastitoj nakladi Adalbert Kunst i Donat M. Strozzi činovnici Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, Zagreb, 1913., str. 80-97; kao i NN br. 129 od 5. lipnja 1878., članak Naši novčani zavodi

[2] NN br.8 od 28. kolovoza 1945., Zagreb

[3] NN br.8 od 28. kolovoza 1945., Zagreb

[4] Dozvola rada novčarskim poduzećima – NN br.8 od 28. kolovoza 1945., Zagreb

[5] NN br.91 od 23. studenoga 1949., Zagreb

[6] Sl. list FNRJ br.19 od 5. ožujka 1949., Beograd